Planiranje mirovina za mala, srednja poduzeća i obrtnike
Istražujemo različite mogućnosti za planiranje dodatnih privatnih mirovina za poslodavce u okviru malih i srednjih poduzeća kako bi mogli izraditi planove mirovine za svoje djelatnike i tako ih dodatno zaštititi i motivirati. Kako je mnogo novonezaposlenih kao rezultat globalne krize ali i hrvatskih posebnosti razmatralo samozapošljavanje kroz obrt ili d.o.o., jedna od rijetkih stvari koju će izgubiti i sami preuzeti odgovornost za nju je mirovina. Pored zdravstvenog osiguranja, poslodavac plaća i doprinos za mirovine pa se i taj dio izdataka treba uzeti u obzir za planiranje kod izrade poslovnog plana. Prema nekim izjavama ministra Mrsića može se uskoro očekivati manje troškove za bruto plaće zaposlenih pa se možda tako potakne i dodatne dobrovoljne uplate za privatne mirovine od strane poslodavaca, obrtnika te malih i srednjih poduzeća.
Od mnogobrojnih načina i mogućnosti za poticanje dodatnog motiviranja i zaštite djelatnika malih i srednjih poduzeća od strane tog istog poduzeća sada je ponajviše - iako još daleko od potencijala za mirovine - izražena ona kroz porezne olakšice za ona poduzeća koji uplaćuju dobrovoljnu mirovinsku štednju svojim zaposlenicima. Pored toga, na sva sredstva ušteđena za mirovinu i uplaćena na račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu, član ima pravo na državna poticajna sredstva u visini 25 posto od godišnje uplaćenog iznosa (do 1.250 kuna godišnje). Više o planiranju mirovine za mala i srednja poduzeća te obrtnike piše i blog mirovina.biz.
Provedena mirovinska reforma Hrvatskoj je donijela mnoge mogućnosti planiranja privatne mirovine za mala i srednja poduzeća te obrtnike kroz oslanjanje na privatne obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove (drugi i treći hrvatski mirovinski stup), dok će se državna mirovina (iz prvog mirovinskog stupa) s vremenom svesti na socijalnu kategoriju osiguravanja životnog minimuma. Još neko vrijeme sustav privatnih mirovina neće biti dovoljan za pristojne mirovine zato što nije prošlo dovoljno vremena za štednju i prikupljanje kapitala, ali će to vrijeme država uskočiti financirajući mirovine sadašnjih umirovljenika kroz uplate iz državnog proračuna. Slične su mirovine u ostatku ex-YU.
U međuvremenu poticanjem zapošljavanja kod obrtnika i u malim ili srednjim poduzećima te prije svega promoviranjem vlastite skrbi za mirovine kroz privatne mirovine hrvatska država može učiniti mnogo dobroga za svoje građane koji će si tako sami osigurati pristojan životni standard u mirovini. Za one koji to iz različitih razloga neće moći ostat će državna mirovina kao nužna zaštita. Zato privatna mirovina nije luksuz.
Prema nekim istraživanjima prvo moderno mirovinsko osiguranje nastalo je u SAD 1900. godine kroz organizaciju poduzeća Pensylvania Railroad i od tada je privatna mirovina postala model za mnoga druga poduzeća. U nekim zemljama to je obavezni, a u drugima dobrovoljni vid štednje za mirovinu, no tamo gdje je provedena mirovinska reforma privatna mirovina značajno utječe na prihode umirovljenika, a mirovinski fondovi su i najveći igrači na burzama i financijskom tržištu općenito (kupujući dionice, obveznice, itd.). Ipak, tek od 1980. se taj model doista unaprijedio kroz reforme mirovinskih sustava u zemljama Južne Amerike - Čile je najpoznatiji primjer - te potom proširio diljem svijeta. Ipak, nisu sve zemlje doslovno kopirale čileanski model jer su neke zadržale sva tri mirovinska stupa dok su druge spojile drugi i treći mirovinski stup ili jednostavno preskočile drugi obvezni mirovinski stup.
